Sjećanje i molitva za sve stradale u Vukovaru i Škabrnji - BDMŽ Špansko 2020. Ispis
Autor mirosl@v   
Srijeda, 18 Studeni 2020 23:56

Cijela Hrvatska se svake godine 18. studenoga prisjeća i na poseban način obilježava patnju svih stradalih u okupiranom Vukovaru. Špančani su se za sve stradale molili na večernjoj svetoj misi u crkvi Blažene Djevice Marije Žalosne koju je predslavio župnik Mato Matić. Na misi je pjevao Mješoviti pjevački zbor, a orgulje je svirao Dominik Tomić.

U svom obraćanju vjernicima župnik Matić govorio je o svim našim  braniteljima koji su svoje vrijeme, sposobnosti pa i svoj život ugradili u našu domovinu Hrvatsku.

Prisjećamo se branitelja. „Naši poginuli branitelji položili su život za nas. A nema veće ljubavi nego dati svoj život za drugoga, za svog prijatelja. Oni su svojom žrtvom doprinijeli da mi možemo živjeti u miru. A tu mislimo i na žrtve i patnje njihovih obitelji, očeva i majki, supruga i djece.“

Mi imamo nadu. Spominjući se onih koji su izgubili svoje najmilije, a koji i dandanas u svojoj boli govore da vrijeme teče, ali da se događanja ne zaboravljaju i da osjećaji ostaju isti, vlč. Matić je podsjetio na riječi apostola Pavla - Nemojte tugovati kao oni koji nemaju nade, te je nastavio:“ Vrijedi zapamtiti da mi imamo nadu jer naša je domovina na Nebesima. Tamo je naš dom. Tamo smo pozvani. I za tu se domovinu trebamo boriti. Dakle, ovdje na Zemlji naši branitelji su dali svoj život iz ljubavi prema nama, a ta ljubav nas vodi do Neba. Naš cilj je doći u Nebo.“

Molimo za neprijatelja. „Za nas vjernike je važno da u sebi molimo za snagu Duha Svetoga kako bi Duh Sveti prosvijetlio sve one koji su učinili bilo koje zlo da to spoznaju, da se pokaju i da priznaju i da otkriju sve ono što znaju o našim nestalima za koje se još ne zna kako su i gdje završili. To znači moliti za neprijatelje.“

„Isus želi da se svaki čovjek spasi i da svaki čovjek ode u Nebo pa je zato pristao ići na križ. Isus želi da budemo na njegovoj strani i kao vjernici. Sigurno je da se to ne može odjednom riješiti kao da se ništa nije dogodilo, ali možemo ići Isusovim putom, makar polagano. Želimo stati u kolonu koja neće ići u Vukovar, Škabrnju ili bilo koje drugo mjesto već želimo stati u kolonu koju Krist vodi.“

Jesu li žrtve uzaludne? „Koliko smo puta u svom životu doživjeli nepravdu, određena poniženja za koja kažemo da ne možemo zaboraviti ni oprostiti. Na slične probleme nailaze i branitelji koji se onda pitaju - jesu li se uzaludno borili u tom ratu? I majka poginula sina pitala se je li njen sin uzaludno poginuo? To je teško pitanje, ali iz vjere može se odgovoriti - nije uzalud poginuo jer ono što je on napravio, možemo mi to priznati ili ne, kod Boga ne propada.

To se inače događa i u našem redovitom životu. Toliko toga dobroga učinimo u životu, a drugi to i ne primijete. Ali Bog doista sve vidi, sve zna i sve prima. Kod Boga ništa ne propada. Ni najmanje djelo kod Boga ne propada, a pogotovo ne žrtva kao što je darovani život za drugoga.“

I na kraju svoje homilije vlč. Matić potaknuo je prisutne vjernike na trajnu molitvu.

Molimo za sve. „Evo, molimo za sve naše branitelje, živuće branitelje i njihove obitelji te ako su oboljeli da svoju bolest mogu strpljivo podnositi.

To nije za jedan dan, to nije za mjesec studeni, to nije za 18. studeni, to je za program cijeloga našega života. Pomolimo se za nakanu da Gospodin pokojnicima doista udijeli radost vječnoga života, bolesnima ozdravljenje, a svim članovima njihove obitelji utjehu s Neba. Amen.“

 

Ažurirano Petak, 20 Studeni 2020 11:25