www.zupa-bdmz-spansko.hr

Radost župnog zajedništva na proslavi Gospe Žalosne

Unatoč trenutnim životnim okolnostima koje nas ispunjavaju strahom i tjeskobom, župna zajednica Župe Blažene Djevice Marije Žalosne u Španskom radosno je i svečano dočekala i u utorak, 15. rujna proslavila svoju nebesku zaštitnicu. Svečano večernje euharistijsko slavlje predslavio je mons. Juraj Jerneić, upravitelj Svećeničkog doma sv. Josipa, predsjednik Caritasa Zagrebačke nadbiskupije i župnik u Kalju, uz 

koncelebraciju vlč. Mate Matića, domaćeg župnika, vlč. Alena Vrbeka, župnog vikara, te svećenika Kustošijskog dekanata.

.

.

Uvodeći okupljene vjernike u misno slavlje, Predslavitelj se prisjetio vremena kad je kao župni vikar u susjednom naselju Prečko gledao rast župe u Španskom od kamena temeljca. Posvijestio je župljanima da na župni blagdan slave i rođendan i imendan svoje župne zajednice koja je dobila ime po onoj koja je uz Isusa bila sav njegov život i to u trenucima za koje bismo iz ljubavi i vjere rekli: bolje da se nisu dogodili, ali su se morali dogoditi.

.

.

Mons. Jerneić u homiliji je povezao Marijin život sa životom svih roditelja koji, ulazeći u bračno zajedništvo, prihvaćaju zajednički život, rađanje i odgoj djece za koju sve daju kako bi bila na ponos njima roditeljima. Po brojnim trenucima iz Marijinog života, sve majke i očevi mogu u svom životu prepoznati poveznicu s Marijom kao majkom, iako njihov život možda nije bio prognanički niti tako vezan uz križ kao što je Marija stajavši pod Isusovim križem osjetila tugu i bol.

.

.

Istaknuvši različite nazive pod kojima se slavi Gospa Žalosna, Propovjednik je istaknuo slikovne prikaze na kojima je Marija prikazana sa sedam mačeva ubodenih u srce ili s otvorenim srcem kojeg okružuje sedam medaljona u kojima su prikazane njezine najveće žalosti. Kroz prikaz Isusovog života, mons. Jerneić je župljane i hodočasnike prisjetio na svih sedam Marijinih boli i žalosti – kad je donijela Isusa u hram, a starac Šimun joj je navijestio da će joj mač boli probosti dušu; kad je s Josipom i tek rođenim Isusom zbog Heroda morala u progonstvo, da spasi onoga za koga ju je Bog zadužio; kad se Isus izgubio i pronašli su ga u hramu u Jeruzalemu; kad je susrela Isusa na križnom putu; kad je gledala kako ruke i noge njezinog predragog sina pribijaju na križ; kad su Isusa skinuli s križa i stavili ga u njezino krilo te kad su ga položili u grob. Po svim tim događajima svatko može zaključiti da je Marija stvarno imala razloga biti žalosna, a zaključujući homiliju mons. Jerneić je potaknuo župljane da se i pjesmom, na koju ih je podsjetio i koju ih je naučio, često sjete Marijinih žalosti.

.

Elizabeta Turček/mk