www.zupa-bdmz-spansko.hr

Mise bez naroda, ali za narod

Širenje epidemije uzrokovane korona virusom bitno je promijenilo naše navike i način života. Za sada, izbjegavanjem direktnih međusobnih kontakata najbolje čuvamo svoj i tuđe živote. Novim prilikama prilagodila se i Crkva koja je do daljnjega otkazala mise s narodom kao i sva ostala crkvena slavlja u zatvorenom i otvorenom prostoru. To znači da su otkazana  i pokornička slavlja poput masovne korizmene ispovijedi.

No, naši svećenici i dalje nastavljaju slaviti mise u crkvama, samo bez vjernika jer su oni u to vrijeme oslobođeni dužnosti sudjelovanja u misi. Vjernici se zato nastavljaju moliti u svojim obiteljima kako žar molitve ne bi utihnuo. Ipak, crkva može biti otvorena za pojedinačne molitve i za najviše 10 osoba uz međusobni razmak od najmanje dva metra.  

I dok svećenici slave svete mise u našim crkvama, povežimo se s njima duhom, a zahvaljujući svakodnevnim prijenosima svetih misa putem TV ekrana i Interneta, možemo se prije čina pokajanja savršeno pokajati:

„Moj Bože, kajem se i žalim od svega srca ne samo zato što sam grijesima kaznu zaslužio, nego još više zato što sam grijesima uvrijedio Tvoju neizrecivu dobrotu. Čvrsto odlučujem, uz pomoć Tvoje milosti, da ću čim budem u prigodi ispovjediti svoje grijehe i za njih učiniti dostojnu pokoru, da Te neću više vrijeđati i da ću se čuvati grešne prigode. Amen.“ (mons. M. Uzinić),

a u trenutku pričešćivanja svećenika možemo pristupiti našoj duhovnoj pričesti. U sebi trebamo posvijestiti Isusovu stvarnu prisutnost u euharistijskim prilikama i probuditi čežnju za duhovnim sjedinjenjem s Kristom:

„Isuse moj, vjerujem da si prisutan u Euharistiji, ufam se u Te i ljubim Te više od svega. Moje tijelo i moja duša čeznu za Tobom, ali jer Te sada ne mogu primiti u pričesti, molim Te da se na duhovan način svojim presvetom prisutnošću nastaniš u mome tijelu i u mojoj duši.“ (mons. M. Uzinić).

I dok naši svećenici svakodnevno slave mise bez naroda, ali za svoj narod, budimo strpljivi. Ne gubimo nadu, ne gubimo vjeru, i osobito, nemojmo se umoriti u ljubavi. Tad ćemo i u ovakvim situacijama moći početi sanjati, ne samo svoje nego i Božje snove.

/mk