www.zupa-bdmz-spansko.hr

Ti nas, Marijo, posvećuj za nebo!

U životu svake župne zajednice poseban je dan proslava nebeskog zaštitnika. Stoga se u nedjelju, 15. rujna 2019. godine osjećalo osobito svečano ozračje u zagrebačkom naselju Špansko koje je proslavilo svetkovinu Blažene Djevice Marije Žalosne. Svečano euharistijsko slavlje u 11 sati predslavio je prof. dr. sc. Josip Šalković, sudski vikar na Međubiskupijskom sudu prvoga stupnja u Zagrebu i pročelnik katedre kanonskoga prava na Katoličkom bogoslovnom  fakultetu Sveučilišta u Zagrebu, uz koncelebraciju svećenika Kustošijskog dekanata.

. 

.

. 

.

Uvodeći u euharistijsko slavlje, prof. dr. sc. Josip Šalković posvijestio je okupljenim župljanima i hodočasnicima da im je Marija dana s neba kako bi ih pratila, zagovarala, usmjeravala i vodila k Isusu, kao što je i u njezinom životu sve bilo usmjereno na Isusa. Biranim riječima u nadahnutoj homiliji istaknuo je da Božji narod u Španskom već 44 godine ima najljepšu i najmoćniju zaštitnicu, „'mentoricu' kako bi rastao i napredovao za nebo“, potaknuvši sve da se zagledaju u Mariju i uče od nje „kako se pouzdati i predati Bogu, kako steći radost služenja kad prolaziš kroz trnje, osjećaš žalost i bol“.

Iako je Marija kao Isusova majka bila obdarena mnogim milostima, bila je pogođena i velikim žalostima od kojih je zasigurno najteža bila pogled na raspetog Sina. Za tu strahovitu patnju nije bila pripremljena, podnosila ju je „bez velikog tumačenja i riječi ljudske utjehe, bez istinske i duboke sućuti“, stojeći u šutnji pod križem bez da ikoga optužuje i dijeleći bol sa svojim Sinom kao Majka supatnica. Marija je šuteći prepustila Isusu riječi radosti, a on nam je donio radost uskrsnog jutra, radost spasenja i otkupljenja.

Budući da se svaki čovjek u životu susreće s raznim nevoljama, bolestima, teškoćama i patnjama, Propovjednik je pred okupljene vjernike stavio Mariju kao uzor „da ostanemo u vjeri u Boga kad nam se u životu čini da je nešto nemoguće“, jer ona dobro zna što u takvim i sličnim slučajevima treba ljudskom srcu i „kao majka milosrđa uvijek je spremna utješiti i pomoći“. Među brojnim svecima koji su u Mariji tražili utjehu i pomoć, prof. dr. sc. Josip Šalković istaknuo je osobito svetu Majku Tereziju iz Kalkute. Ona je svoje sestre i siromahe stavila pod zaštitu Bezgrješnog srca Marijina kako bi po svem svijetu mogle „činiti nešto lijepo za Boga“, jer je znala da „čovjek zbog svoje ograničenosti i nesavršenosti ne može sam ‚činiti lijepe stvari‘ u Crkvi i svijetu“. Bila je svjesna da je svima potreban topao i nježan Marijin zagrljaj, ali uvijek usmjeren na Isusa „koji je lijek svim bolestima i žalostima“.

Marija nas uvijek rado vodi k svome Sinu i „kad ne znamo što i kako moliti, kad se Boga bojimo, kad nas je stid zbog grijeha, ona nas usmjerava k izvoru milosrđa“, naglasio je Propovjednik. Naša je najvažnija zadaća stoga slušati i spremno izvršavati Isusove riječi kako bismo se jednog dana radovali pred Božjim licem.

Na tome putu prema nebeskom kraljevstvu Marija nam je najbolji primjer strpljivosti i poslušnosti Bogu te kako u svakodnevici postići radost kroz nesebično služenje. „Marijin tih, nenametljiv i predan život govori da služenje rađa radost“, odnosno stvara „mrežu ljubavi kojom možemo ljubiti Boga i loviti duše“. Prof. dr. sc. Josip Šalković okupljene vjernike je potaknuo da ne izmiču od služenja i križa, da ne bježe od gladnih, žednih, golih i bosih, nego da zavole svakodnevno služenje, jer „duša nalazi najveću radost kad može posve nesebično služiti Bogu i bližnjemu“, kako bi poput Marije na kraju života bili radosni u Bogu.

Osobiti je izazov za svakoga „činiti lijepo za Boga i bližnjega kad je teško, dok si ožalošćen, unesrećen, razočaran“, ali upravo nam Marija govori da „zavolimo teške stvari“. Ona nas usmjerava da u tjeskobama, nevoljama i žalostima „ne tražimo utjehu u površnostima svijeta medija, u ponudi različitih aplikacija, u zabavi bez srca, u traženju sreće kod različitih spasitelja koji misle samo na sebe“, nego da se pouzdajemo u Spasitelja Isusa Krista i njegovu ljubav predanu s križa. U bilo kojim životnim teškoćama u Mariji možemo naći utjehu, ona nas može poučiti kako se nositi s teškim stvarima. Stoga je sve župljane i hodočasnike Propovjednik potaknuo da ostanu s njom pod križem, pred svetohraništem i u Marijinoj školi, da ju uzmu k sebi kao što je to učinio evanđelist Ivan, apostol ljubavi, jer „uz Mariju ćemo i mi sami doživjeti da je Bog ljubav“.

.

.

Ohrabrujuću i poticajnu homiliju prof. dr. sc. Josip Šalković zaključio je molitvom - Gospo Žalosna, pomozi svim župljanima, župniku, župnom vikaru i svima nama hodočasnicima da ne bježimo od Boga koji je Ljubav. Ti nas, Marijo, drži u svome krilu, zagrli nas, dodirni nam srce, obriši suze, posvećuj nas za nebo.

.

. 

Elizabeta Mikulić/mk