www.zupa-bdmz-spansko.hr

U utorak, 13. rujna 2022. godine, drugog dana priprave za proslavu blagdana Župe BDM Žalosne - Špansko, svetu misu je 'srcem i dušom' predslavio i propovijedao mladomisnik vlč. Ivan Vujević, župni vikar u Stenjevcu I. U euharistijskom slavlju pridružili su mu se  župnik župe BDMŽ vlč. Mato Matić, vlč. Andrija Vrane i vlč. dr. Josip Beljan. 

U svojoj homiliji vlč. Vujević je pojasnio status žena u vrijeme 

Isusova života. Tada se  ženu smatralo nesposobnom za život i o njoj je uvijek morao brinuti neki muškarac. Otac do njene udaje, a potom suprug. Ako ostane udovica brigu preuzima njen sin.

 Žena koju Isus susreće je udovica koja pokapa sina jedinca. Ona postaje obespravljena. Prepuštena na milost i nemilost drugim ljudima. Zato Luka primjećuje da je Isus svoju sućut usmjerio prema toj ženi. I napravio je nešto što se smatralo nepristojnim i nedostojnim. Isus prilazi ženi i razgovara s njom.  I to je prva poruka koju nam Isus želi reći, a to je da prilazimo ljudima i pružamo im utjehu. I da se pritom ne obaziremo na to što će drugi ljudi o tome reći. To je poziv svima nama da kao prvo budemo ljudi, da njegujemo one redovite, obične vrline: susretljivost, uviđavnost, dobrotu, spremnost na praštanje, sućut, da znamo iskazivati onu jednostavnu i toplu ljubav. Isus suosjeća s majkom. On ju ne samo razumije, već proživljava njezinu bol, njezin nedostatak, njezinu tugu. Druga poruka koju možemo izvuči iz ovog odlomka jest ta  da Gospodin nije došao dokinuti svu patnji i bol i tugu s ovoga svijeta već – biti s nama upravo u našim najgorim trenucima.  Upravo to je ono što je Očeva volja. Ne da bol i patnja bude odstranjena već da zadobije smisao.   

I na kraju svoje homilije vlč. Vujević je zaključio - Posebnost kršćanstva je u tome što nam je naš Bog blizak, užasno blizak. Toliko blizak da osjeća naše boli i patnje. Upravo nam to i treba! Da netko bude uz nas tko zna da trpljenje ima svoj smisao u ljubavi. I Isus je to učinio, svojim životom nam je pokazao kako se svatko od nas treba nositi s patnjom. Ne odbaciti ju, ne pasti u mrak, ne odustati od svega, već obuhvatiti patnju jer vidimo da upravo u toj patnji susrećemo Gospodina. Patnja je put oblikovanja duše za nebo. 

bk/mk