Misa posvete ulja Ispis
Autor Administrator   
Četvrtak, 21 Travanj 2011 13:16

Na Veliki četvrtak u svim biskupijama po cijelome svijetu, biskupi u zajedništu sa svećenicima slave misu posvete ulja koja se koriste na krštenju, krizmi, svećeničkom ređenju i za pomazanje bolesnika, te obnavljaju svoja svećenička obećanja koja su izrekli prigodom svećeničkog ređenja. I svećenici iz naše župe bili su jutros na misi u katedrali u kojoj se okupio veliki broj svećenika.

Donosimo propovijed našega nadbiskupa Josipa kard. Bozanića.

Predraga braćo biskupi, prezbiteri i đakoni; dragi redovnici i časne sestre redovnice; bogoslovi i sjemeništarci; redovnički kandidati i kandidatice; draga braćo i sestre u vjeri!

1. U bogoslužju Velikoga četvrtka na poseban se način sjedinjujemo s Kristom koji je vječni i nepresušni izvor našega svećeništva u Crkvi. Samo on je svećenik i žrtva. Na Posljednjoj večeri Krist je ostavio Crkvi tu svoju žrtvu kao euharistiju – sakrament svoga Tijela i svoje Krvi pod prilikama kruha i vina. Kada je rekao apostolima: »Ovo činite meni na spomen!« (Lk 22,19), ustanovio je službenike toga sakramenta u Crkvi u kojoj se nastavlja aktualizirati njegova žrtva za otkupljenje svijeta. Tim svojim službenicima Isus zapovijeda da u snazi njegovog sakramentalnog svećeništva djeluju umjesto njega: in persona Christi.

 

Draga braćo u svećeništvu, Veliki je četvrtak dan u kojem se spominjemo ustanovljenja Euharistije i ministerijalnog svećeništva. U zajedništvu smo sa Svetim Ocem i rimskim biskupom papom Benediktom XVI. te katoličkim biskupima diljem svijeta koji danas u svojim katedralama, okruženi svećenicima, slave Misu posvete ulja na kojoj se blagoslivljaju sveta ulja. I mi ćemo uskoro blagosloviti bolesničko ulje i posvetiti krizmu. Od Vazmenog trodnevlja nadalje, ta će se ulja tijekom liturgijske godine upotrebljavati za sakramente krštenja, potvrde, svećeničkog i biskupskog ređenja te za bolesničko pomazanje. I po tome dolazi na vidjelo kako spasenje, koje prenose sakramentalni znaci, proizlazi upravo iz Kristova vazmenog otajstva.

U Misi posvete ulja vrši se i obnova svećeničkih obećanja što smo ih dali na dan ređenja kako bismo bili potpuno posvećeni Kristu u obavljanju svete službe te u službi braće i sestara. Ovo je misa našeg sakramentalnog svećeničkog zajedništva. Narav našeg poziva i službe traži da se danas nađemo zajedno na ovoj znakovitoj Euharistiji.

Draga braćo biskupi i svećenici, od srca vas sve rado pozdravljam. Kao vaš nadbiskup odajem vam priznanje i izričem hvalu za vaše velikodušno i požrtvovno služenje u Crkvi. Ujedno vas potičem da u srcu uvijek čuvate zahvalnost za dar svećeništva kao i za razumijevanje i solidarnost koju stalno susrećemo među našim vjernicima.

2. Draga braćo u svećeništvu, danas smo pozvani na osobit način posvijestiti i produbiti izvanredno bogatstvo ministerijalnog svećeništva. Po tom daru ulazimo u povezanost i zajedništvo, u vremenu i prostoru, sa subraćom u svećeništvu od apostolskih vremena do danas, od onih koji su nam blizu do subraće rasprostranjene po svem svijetu. Veliki je četvrtak za Crkvu dan velikog svećeničkog zajedništva. Veliki je četvrtak poziv svima nama da širimo pogled bratske ljubavi i zajedništva prema svim svećenicima, ali posebno prema onima koji su nam blizu, prema svećenicima, dijecezanskim i redovničkim, naše Crkve zagrebačke.

Zahvalni smo papi Benediktu XVI. za Svećeničku godinu čija je proslava potaknula razne inicijative među svećenicima i u svemu Božjem narodu. Kako ne misliti na nezaboravnu Euharistiju u ovoj prvostolnici dana 15. travnja prošle godine prigodom hrvatskog nacionalnog hodočašća svećenika. Taj svećenički susret ostaje po mnogočemu jedinstven i izniman. Plod Svećeničke godine je i prvi Svećenički dan Zagrebačke crkvene pokrajine i zajedničko hodočašće svećenika u svetište Predragocjene Krvi Kristove u Ludbreg, o 600. obljetnici posebnog štovanja presvete Krvi Kristove, 4. travnja ove godine. Neka sjeme Svećeničke godine posijano na njivi našega srca donosi obilate plodove.

3. Od prošlog Velikog četvrtka naš je dijecezanski biskupski kolegij povećan s pomoćnim biskupom mons. Mijom Gorskim, koji je bio zaređen za biskupa u našoj katedrali 3. srpnja 2010. godine. Zahvaljujemo Bogu za njega kao i za pet novih dijecezanskih svećenika, prošlogodišnjih mladomisnika: vlč. Darka Bručić-Pavuka, vlč. Vladimira Drnetića, vlč. Kornelija Grgića, vlč. Andriju Miličevića i vlč. Branka Riseka te za šest redovničkih misnika zaređenih u lipnju prošle godine u našoj katedrali. Za svećeništvo se pripremaju naši dijecezanski đakoni: vlč. Milan Dančuo, vlč. Dragutin Gereci, vlč. Tomislav Hačko, vlč. Josip Horvat, vlč. Nikola Jurković, vlč. Mario Pavić, vlč. Jakov Rađa i vlč. Ivica Šturlić. S njima su u prosincu prošle godine u našoj katedrali bili zaređeni i đakoni naših redovničkih zajednica: fra Marino Kuzminski, fra Marko Pustišek, fra Josip Soldo, fra Željko Cestar, fra Antonio Lovrić, fra Željko Barbarić i fra Branimir Novokmet. Na njihovu putu prema svećeništvu pratimo ih zajedništvom i molitvenom potporom.

S posebnim osjećajem spominjemo se naše pokojne braće koja su se preselila u nebesku domovinu: preč. Antuna Korpara, mons. Josipa Frkina, preč. Mije Pavlakovića, preč. Matije Burje, mons. Franje Bosnara i mons. Matije Stepinca. Njih preporučujemo Božjem milosrđu. Želimo moliti i za onu našu subraću koja su spriječena bolešću ili drugim razlozima te nisu sada s nama u našoj katedrali, ali su u duhu s nama. Svojim molitvama pratimo i onu subraću koja su posustala u svećeničkoj službi i više nemaju snage obnavljati svoja svećenička obećanja.

4. Draga braćo i sestre u Kristu, bez zaređenog službenika nema Euharistije, a bez Euharistije nema Crkve. Apostolska pobudnica Ivana Pavla II. Pastores dabo vobis ovako opisuje svećenički identitet: »Prezbiteri su u Crkvi i za Crkvu, kao neko sakramentalno posadašnjenje Isusa Krista Glave i Pastira« (br. 15). Da, predragi u Kristu, ministerijalno svećeništvo je znak tog jedinstvenog identiteta Krista, velikog i vječnog svećenika, koji prati povijest čovječanstva dok se On u punini ne pojavi na kraju vremena. »Prezbiter je zapravo, u snazi posvećenja koje prima sakramentom svetoga reda, poslan od Oca, po Isusu Kristu, kojemu je na poseban način suobličen kao Glavi i Pastiru svoga naroda, da bi živio i djelovao u snazi Duha Svetoga u službi Crkve i spasenja svijeta« (Pastores dabo vobis, 12).

Stoga pozivajući se na Drugi vatikanski koncil apostolska pobudnica Pastores dabo vobis, govoreći o duhovnom životu svećenika, podcrtava zajednički poziv na svetost na koji je pozvan svaki vjernik te potvrđuje da se taj poziv ukorjenjuje u krštenju koje prezbitera označuje kao vjernika, kao brata među braćom. Ali Apostolska pobudnica odmah podsjeća da Koncil govori i o posebnom pozivu na svetost koji se temelji na sakramentu Svetog reda kao posebnom sakramentu vlastitom svećeniku, po kojem je posvećen Bogu.

Naime, Koncil kaže: »Prije svega, pastiri Kristova stada moraju sveto i poletno, ponizno i snažno obavljati svoju službu na sliku vrhovnoga i vječnoga Svećenika, Pastira i Biskupa naših duša; tako obavljena, bit će ona i za njih izvrsno sredstvo posvećenja« (LG, 41,2). Elemente toga posebnog poziva na svetost prezbiterâ potrebno je tražiti u ontološkoj posebnosti ministerijalnoga svećeništva koje se sastoji u posvećenju vlastitom svećenicima, čijom su snagom svećenici suobličeni Kristu, Glavi i Pastiru Crkve. Svjestan da mu je darovana duhovna vlast kao udio na onoj istoj vlasti kojom Krist Isus vodi Crkvu, svećenik treba nastojati da njegov život bude odraz Kristova života i njegovih osjećaja. Tako će svećenik, koji se potpuno predao Bogu kako bi bio slika Isusove ljubavi za život svijeta, sve više nalikovati Kristu te snažnim suobličavanjem svoga života Isusovom načinu života i djelovanja, nastojati vršiti volju Božju. Svećenikova se duhovnost temelji na programu svetog Pavla: »Meni je živjeti Krist« (Fil 1, 21).

U tome je, draga braćo u svećeništvu, naše trajno zalaganje oko svladavanja svjetovnoga čovjeka, kako bismo došli do nebeskog čovjeka u nama. Svećenik, naime, kao prvi cilj svojega života postavlja nastojanje da oslobodi srce od zemaljskih opterećenja, a otvori »ljubavi Kristovoj«, koja ga čini svjedokom svetosti i Božjega očinstva. U svemu tome neophodno je potpuno predanje samoga sebe, što je znakovito učinjeno izborom celibata. Time u srcu i mislima svećenika više nema mjesta za bilo što drugo osim Krista i izgaranja duše da Krist bude spoznat, ljubljen i prihvaćen od ljudi. To je duhovno predanje bez onog »ako« i bez onog »ali«, na kojem se temelji i gradi poziv na svetost, vlastit svećeniku koji ima Krista za uzor. Svećenik je pozvan ljudima ponuditi primjer života koji se živi u nasljedovanju Krista i prihvaćanju evanđeoske radikalnosti.

5. Draga braćo u svećeništvu, ako Bog da, u ovoj ćemo se prvostolnici naći zajedno s papom Benediktom XVI. u nedjelju, 5. lipnja ove godine. On je sam zaželio doći ovamo da bi se pomolio na grobu blaženoga Alojzija Stepinca. Radujemo se pohodu Svetog Oca Hrvatskoj u prigodi prvog nacionalnog susreta katoličkih obitelji. Radujemo se i njegovom susretu sa svećenicima, redovnicima, redovnicama, bogoslovima, sjemeništarcima, redovničkim kandidatima i kandidaticama, radujemo se njegovom susretu s katoličkim obiteljima, s mladima, te s ljudima od znanosti, kulture, športa, gospodarstva i politike. Osobito se radujemo zajedništvu svih vjernika na misi s Papom na zagrebačkom hipodromu, u nedjelju 5. lipnja prije podne.

Znamo da taj pohod uvelike ovisi, koliko o našem odazivu toliko i o našem oduševljenu. Molimo zajedno s našim vjernicima za Papin pohod Hrvatskoj i neumorno pozivajmo vjernike na susret sa Svetim Ocem. Znakovito je molitveno okupljanje naših vjernika diljem Nadbiskupije oko lika Majke Božje od Kamenitih vrata. Neka nas najvjernija odvjetnica Hrvatske prati u svim protivštinama našega života. Papa dolazi učvrstiti u vjeri svoju braću i sestre. To nam je veoma potrebno u ovim vremenima naglih promjena, ali često i neugodnih iznenađenja.

U vremenu kad papa Benedikt XVI. s obnovljenim zamahom potiče novu evangelizaciju te je najavio upravo tu temu za slijedeću Sinodu biskupa u Rimu, naša nadbiskupijska Crkva nalazi se u neposrednoj pripremi za početak Druge sinode Zagrebačke nadbiskupije. Nadamo se da će nam i pohod Svetog Oca dati posebne poticaje za našu Sinodu.

Draga braćo u svećeništvu, zahvalimo Isusu Kristu koji nas je pozvao u svećeništvo te obnovimo svoje pouzdanje zajedno s obećanjima koja smo položili u biskupove ruke na dan svoga ređenja. Molimo Gospodina da nas učini pastirima po svome srcu, kako bismo bili svećenici kojima su usta ispunjena radošću Evanđelja, a ruke djelima pastoralne ljubavi.

A vi, predragi vjernici, podupirite svoje svećenike molitvom da mogu vjerno izvršiti poslanje koje im je Krist povjerio. Svi zajedno molimo za nova duhovna zvanja u našoj Nadbiskupiji, hrvatskom narodu i čitavoj Crkvi. Neka sve nas na tom putu prati nebeski zagovor Presvete Bogorodice Marije i blaženog Alojzija Stepinca. Amen.

 

Ažurirano Utorak, 13 Rujan 2011 12:21